Lk. 8:5-15
5. Iziđe sijač da sije seme svoje; i kad sijaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga.
6. A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage.
7. A drugo pade usred trnja, i uzraste trnje i uguši ga.
8. A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavši donese stostruki rod. Govoreći ovo povika: Ko ima uši da čuje, neka čuje!
9. A učenici njegovi pitahu ga govoreći: Šta znači ova priča?
10. A on reče: Vama je dano da znate tajne Carstva Božijega; a ostalima biva u pričama, da gledajući ne vide, i čujući ne razumiju.
11. A ova priča znači: Seme je reč Božija.
12. A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi đavo i uzima reč iz srca njihovoga, da ne veruju i da se ne spasu.
13. A koje je na kamenu to su oni koji kada čuju s radošću primaju reč; i ovi korena nemaju te za neko vreme veruju, a u vreme iskušenja otpadnu.
14. A koje u trnje pade, to su oni koji čuše i, živeći u brigama i bogatstvu i slastima ovoga života, budu ugušeni, i ne donesu roda.
15. A koje je na dobroj zemlji, to su oni koji čuvši reč, u dobrome i čistom srcu drže je, i rod donose u trpljenju. Ovo govoreći povika: Ko ima uši da čuje, neka čuje!
„Iz ovih reči se vidi da je Hristos predlagao Svoje učenjem svima, bez razlike. Kao što sejač ne razlikuje njive koje se nalaze pred njim, već jednostavno i bez bilo kakve razlike baca seme, tako ni Isus ne pravi razliku između bogatog, siromašnog, mudrog, neobrazovanog, nemarnog, brižnog, hrabrog ili plašljivog; svima je propovedao, ispunjujući Svoje delo, iako je unapred znao kakvi će plodovi od toga biti, da bi mogao da kaže: „Što je još trebalo činiti vinogradu mojemu što mu ne učinih?“ (Is. 5:4) Proroci govore o narodu kao o vinogradu: „Zapjevaću sada dragome svojemu pjesmu dragoga svojega o vinogradu njegovu; Iz Misira si prenio čokot“ (Is. 5:1; Ps. 80:8) A Hristos govori o narodu kao o semenu. Šta On pokazuje ovim? To da će se narod brzo i lako povinovati i da će odmah dati plod. Kada čuješ reči „iziđe Sejač da seje“, ne smatraj to ponavljanjem reči, jer sejač često izlazi i radi drugih poslova; da bi orao zemlju, uništio korov, iščupao trnje ili učinio nešto slično tome; međutim, Hristos je izašao radi sejanja. Zašto je, reci mi, propao najveći deo semena? Ovo se nije dogodilo zbog Onoga Koji je sejao, već zbog zemlje koja je primala seme, to jest, zbog duše koja nije pazila. Ali zašto Isus ne govori da su jedno seme prihvatili nemarni i da su ga upropastili; da su drugo primili bogati i da su ga ugušili; da su treće primili slabi i da su ga zanemarili? Gospod ne želi da ih snažno prekori, već ostavlja slušaocima sopstvenu grižu savest.“ Sveti Jovan Zlatoust
KOMENTARI