Mt. 21:33-42
33. Drugu priču čujte: Bijaše čovek domaćin koji posadi vinograd i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i sagradi kulu, i dade ga vinogradarima, i otide.
34. A kada se približi vreme berbe, posla sluge svoje vinogradarima da prime plodove njegove.
35. I vinogradari, pohvatavši sluge njegove, jednoga izbiše, a jednoga ubiše, a jednoga kamenjem zasuše.
36. Opet posla druge sluge, više nego pre, i učiniše im tako isto.
37. A najzad posla im sina svojega govoreći: Postideće se sina mojega.
38. A vinogradari videvši sina, rekoše među sobom: Ovo je naslednik; hodite da ga ubijemo, i da prisvojimo nasledstvo njegovo.
39. I uhvatiše ga, pa izvedoše napolje iz vinograda, i ubiše.
40. Kada, dakle, dođe gospodar vinograda šta će učiniti vinogradarima onim?
41. Rekoše mu: Zločince će zlom smrću pogubiti, a vinograd će dati drugim vinogradarima, koji će mu davati plodove u svoje vrijeme.
42. Reče im Isus: Zar niste nikada čitali u Pismu: Kamen koji odbaciše zidari, taj postade glava od ugla; to bi od Gospoda i divno je u očima našim.
„Ljudima je glavno da budu samostalni u svome životu i radu: da ne zavise od Boga, da sve pripisuju sebi. Zato su i počeli odricati Boga uopšte, a ne samo prizivati Ga kao Gospoda i Tvorca sveta, Kome se mora davati račun o tome kako se ponašamo u ovom vinogradu Njegovom. Ljudi vinogradari na razne načine odbijaju „sluge“ Božije, odbacuju ih, ne priznaju. Takozvana „pozitivna nauka“ ništa ne priznaje kao Božije u ovom svetu; deisti po nešto; ateisti – ništa, materijalisti – ništa. Ljudi kao vinogradari su se toliko obezbožili da ništa Božije ne vide i ne priznaju ni u svetu, vinogradu Božijem, ni u poslanicima Božijim: prorocima, apostolima, svetiteljima, pravednicima. Štaviše, oni ni u Sinu Božijem ne vide i ne priznaju Boga, iako je On – živo, zemaljsko, čovečansko ovaploćenje Boga nevidljivoga. I zaista, ljudi na razne načine ubijaju Sina Božijeg u sebi i u svetu oko sebe i Njegovu imovinu, Njegovo nasleđe proglašavaju svojim. Učitelj ubija u učeniku Sina Božijeg kada ga uči bezverju; naučnik u đaku kada tvrdi da je svet sam od sebe postao; sveštenik u parohijanima kada nejevanđelski živi; državnik u podanicima kada ne upravlja po Božijim zakonima; bezbožnik kada silom nameće svoje bezbožje; bogoborac kada sablažnjava proste i naivne. I još ubijaju Sina Božijeg i sluge Božije oni koji stihije prirode proglašavaju za samostalne i samonikle, odričući im svaku božansku celishodnost i postojanju i delatnosti. Grom, zar nije sluga Božiji? Pa munje? Pa svetlost? Pa vazduh? Pa nebo? Pa sunce? Pa bilje? Pa životinje i uopšte, sve što postoji? Pripisivanje tome neke samostalne ili mehaničke uloge, ubija ih i uništava kao logične, božanski logične i celishodne stihije; lišava ih i proročkog i logosnog smisla. I tako svodi svet na alogosno čudovište i glupost i besmislicu.“ Sveti Justin Ćelijski
KOMENTARI