Mt. 17:14-23
14. I kada dođoše narodu, pristupi mu čovek i pade na koljena pred njim govoreći:
15. Gospode, pomiluj sina mojega, jer je mesečar i muči se ljuto; jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo puta u vodu.
16. I dovedoh ga učenicima tvojim i ne mogoše ga isceliti.
17. A Isus odgovarajući reče: O rode neverni i pokvareni! Dokle ću biti s vama? Dokle ću vas trpeti? Dovedite mi ga amo.
18. I zapreti mu Isus; i demon iziđe iz njega; i ozdravi momče od onoga časa.
19. Tada pristupiše učenici Isusu i nasamo mu rekoše: Zašto ga mi ne mogosmo izgnati?
20. A Isus im reče: Za neverovanje vaše. Jer zaista vam kažem: Ako imate vere koliko zrno gorušično, reći ćete gori ovoj: pređi odavde tamo, i preći će, i ništa vam neće biti nemoguće.
21. A ovaj se rod ne izgoni osim molitvom i postom.
22. A kad su hodili po Galileji, reče im Isus: Sin Čovečiji biće predan u ruke ljudske:
23. I ubiće ga, i treći dan ustaće. I veoma se ožalostiše.
„Pogledajte kako je Gospod pažljiv i oprezan u izrazima. On ne izobličava nikoga lično i poimenično, no govori uopšte. Njemu nije do toga, da se s ljudima sudi, no da ljude probudi. Nije Mu do toga, da ljude pojedinačno vređa i ponižava, no da ih osvesti i pomogne im uzdići se. Kako je ovo velika pouka za naše vreme, za naše pokoljenje, mnogoglagoljivo i uvredljivo! Kad bi sadašnji ljudi samo uzdržali i umerili svoj jezik, i kad bi prestali sa ličnim vređanjima rečima jedan drugog, nestalo bi polovine svekolikog zla u svetu, i polovina zlih duhova bilo bi proterano iz sredine ljudi… Šta označavaju reči Hristove: Dokle ću biti s vama? Dokle ću vas trpeti? Zamislite jednoga blagorodnoga i prosvećena čoveka, koji bi bio bačen među divljake, da s njima živi. Ili zamislite jednoga velikoga cara, koji bi sišao s prestola i spustio se u naseobine čergaške, ne samo da s čergašima živi i posmatra njihov život, nego da ih uči, da carski misle i osećaju i rade, blagodušno i velikodušno. Ne bi li svaki smrtan car posle tri dana uzviknuo: dokle ću s vama biti? Ne bi li mu i suviše bilo divljaštva, gluposti, nečistote i smrada i posle tri dana? A Gospod Isus Hristos, Car nad carevima, izrekao je te reči posle trideset i tri godine života među ljudima, koji su dalje stajali od Njegovog blagorodstva nego najdivljiji ljudi od najpitomijeg i najblagorodnijeg čoveka, i mnogo dalje nego najprljaviji čergaši od najvećih careva na zemlji. Premda On nije ni merio vreme danima i godinama nego delima i čudesima, koja je počinio na očigled mnogih hiljada svedoka, i po nauci prosutoj i posejanoj po mnogim hiljadama ljudskih duša. I posle sviju tih dela i čudesa, nauke i događaja, koji bi mogli ispuniti hiljadu godina vremena, i kao so osoliti hiljade pokoljenja ljudskih, On najedanput vidi, da Njegovi učenici ne mogu da izleče jednoga padavičara, i da isteraju jednoga zlog duha iz čoveka i ako ih je On primerom i rečju učio, kako da izgone legione. I čuje jednoga slabovernog grešnika gde Mu govori: ako što možeš, pomozi nam! … Treba još obratiti pažnju i na drugi deo Hristove zapovesti đavolu. I više ne ulazi u njega. Gospod mu naređuje, dakle, ne samo da iziđe, nego da se više ne vraća i ne ulazi u dugo mučeno momče. Ovo znači, da čovek i posle očišćenja može ponovo navući na sebe nečistotu. Jednom izgnani đavo iz čoveka može se ponovo vratiti u čoveka. To biva onda kada pokajani i od Boga pomilovani grešnik ponovo se vrati na svoj stari greh. Tada se đavo vraća u svoj stari dom. Zato Gospod i zapoveda đavolu, ne samo da iziđe iz momčeta, nego i da nikad više ne ulazi u njega: jedno, da bi Njegov božanski dar momčetu bio potpun i savršen; a drugo, da bi mi izvukli pouku iz toga, te da se posle jednog Božjeg pomilovanja ne bi opet vraćali na svoj stari greh, kao pas na bljuvotinu svoju, i time ponovo izlagali dušegubnoj opasnosti otvarajući vrata zlom duhu, da uđe u nas i zagospodari nad nama“. Sveti Nikolaj Ohridski
KOMENTARI