Jn. 5:1-15
„1. Potom beše praznik judejski, i iziđe Isus u Jerusalim.
2. A u Jerusalimu kod Ovčijih vrata postoji banja, koja se jevrejski zove Vitezda, i ima pet tremova.
3. U njima ležaše veliko mnoštvo bolesnika, slepih, hromih, suhih, koji čekahu da se voda zatalasa.
4. Jer anđeo Gospodnji povremeno silažaše i uzburkavaše vodu; i koji bi prvi ušao pošto se uzburka voda, ozdravio bi, ma od kakve bolesti bolovao.
5. A onde bijaše neki čovek koji trideset i osam godina beše bolestan.
6. Kad vide Isus ovoga gde leži, i razume da je već mnogo godina bolestan, reče mu: Hoćeš li zdrav da budeš?
7. Odgovori mu bolesnik: Gospode, čoveka nemam, da me spusti u banju kada se uzburka voda: a dok ja dođem, drugi siđe pre mene.
8. Reče mu Isus: Ustani, uzmi odar svoj i hodi!
9. I odmah ozdravi čovek, i uze odar svoj i hođaše. A taj dan beše subota.
10. Tada govorahu Judejci isceljenom: Subota je, nije ti dopušteno da nosiš odar.
11. On im odgovori: Koji me učini zdravim on mi reče: Uzmi odar svoj i hodi.
12. A oni ga zapitaše: Ko je taj čovek koji ti reče: Uzmi odar svoj i hodi?
13. A izlečeni ne znađaše ko je; jer se Isus beše udaljio zbog mnogog naroda na onome mestu.
14. Potom ga nađe Isus u hramu i reče mu: Eto postao si zdrav, više ne greši, da ti se što gore ne dogodi.
15. Čovek otide i javi Judejcima da je Isus taj koji ga učini zdravim.“
„Anđeo je silazio povremeno i uzburkavao vodu, dajući joj isceljujuću silu. Jer to nije bilo od prirode vode, da isceljuje sama po sebi (jer u takvom slučaju to bi se dešavalo stalno), već je sve zavisilo od dejstva Anđela. Tako je i kod nas voda Krštenja obična voda, ali kroz božansko dejstvo, dobijajući blagodat Duha, ova voda uništava duševne bolesti. Ako je neko slep, to jest, ako ima povređene oči duše i ne može da razlikuje dobro od zla; ako je neko hrom, to jest, nepokretan za dobra dela i napredovanje u dobru; ako je neko potpuno nepokretan, to jest, nalazi se u stanju očajanja i nema u sebi ništa dobro – ova voda sve isceljuje. I u ono vreme slabost nekima nije dozvoljavala da dobiju isceljenje, a danas mi nemamo nikakvu prepreku za Krštenje. Jer zbog ozdravljenja jednog, drugi ne ostaju bez isceljenja; makar i sav svet ušao u vode Krštenja, blagodat se neće umanjiti. Uzburkavanje vode označava da se u njoj uznemiruju duhovi zla, koji su oboreni i pogaženi blagodaću Duha Svetoga. O kada bismo i mi ozdravili! Nama, koji smo raslabljeni i nepokretni za svako dobro delo, koji nemamo čoveka, to jest, razuma ljudskog, već smo postali nalik na nerazumne životinje, da nas spusti u banju suznog pokajanja; ko uđe prvi u nju dobiće isceljenje. Jer čovek koji se uzda u budućnost i odlaže svoje pokajanje, koji ne žuri da se pokaje ovde, već kasni, neće dobiti isceljenje. Dakle, trudi se da uđeš prvi, da te smrt ne uhvati!“
Blaženi Teofilakt Ohridski
KOMENTARI