
Ako ste se ikada pitali da li je pomaganje monaha i misionara samo pobožan običaj i tradicija ili se tu krije nešto dublje za same ljude koji pomažu, pročitajte objašnjenje svetog Jovana Zlatoustog iz tumačenja poslanice Filipljanima svetog apostola Pavla. Kada čovek shvati koliku duhovnu korist dobija od pomaganja podvižnika i koliko mu Gospod uzvraća za tu milostinju, nikakva dilema se više neće pojavljivati.
„Pomagati Apostolu znači učestvovati u propovedi Jevanđelja, jer kada on propoveda, a ti mu služiš, onda i ti učestvuješ u njihovim nagradama. Usluge ukazane svetima nisu delo od male važnosti, već od velike, jer nas to čini učesnicima njima pripremljenih nagrada. Na primer, neko je ostavio veliku imovinu radi Boga i svagda se oslanja na Boga, mnogo se podvizava u vrlini, strogo nadzire čak i svoje reči i misli. A ti i bez takve strogosti možeš učestvovati u nagradama koje su mu pripremljene za takve podvige. Na koji način? Ako mu poslužiš davanjem onoga što mu je potrebno, jer ćeš na taj način teški put učiniti za njega lakšim. Zato, ako se divite onima koji žive u pustinjama, izabravši anđelski život, i onima koji se usred zajednice podvizavaju slično njima, to jest, ako im se divite i žalite što zaostajete za njima, možete postati njihovi satrudnici na drugi način, kroz usluge, kroz usrđe. I to je delo čovekoljublja Božijeg, da On čak i one koji su manje revnosni i nisu u stanju da provode život surov, težak, strog, uzvodi drugim putem na taj isti stupanj. Eto šta Pavle naziva zajedničarenjem! Jer, kaže, kao što neznabošci postadoše učesnici u njihovijem duhovnim dobrima, dužni su i oni njima u telesnim potrebama poslužiti (Rim. 15:27). Jer ako Bog za malo i ništavno daruje carstvo, to i sluge Njegove za malo i čulno opažajno, uzvraćaju duhovnim; ili bolje rečeno, kroz njih Sam Bog daje i jedno i drugo. Ne možeš da postiš i živiš usamljeno, ne možeš da spavaš na zemlji i provodiš u bdenju čitave noći? Za sve ovo možeš da dobiješ nagradu na drugi način; ako budeš usrdno pomagao podvižniku u svemu, to jest, ako ga budeš umirivao i olakšavao njegove napore. On stoji u borbi i zadobija rane i ti mu posluži, kada se vrati sa borbene linije, primi ga širokogrudo, otri znoj njegov, uspokoj, uteši, obodri namučenu dušu. Ako mi sa takvim usrđem poslužimo Svetima, onda ćemo biti učesnici njihovih nagrada. Ovo i Hristos kaže: Načinite sebi prijatelje bogatstvom nepravednim, da bi vas kada osiromašite primili u večna obitališta (Lk. 16:9).
Ako želite da se dublje upoznate sa svojom verom, sa Svetim Pismom, priključite se biblijskim besedama.
Sveti Teofan Zatvornik, Tumačenje poslanica apostola Pavla Filipljanima i Filimonu, Kragujevac, 2008. str. 21-22.
KOMENTARI