Verovao čovek u Boga ili ne, jedna neprestana težnja, možda i neosvešćena stoji u njegovoj duši – čovek želi da bude srećan. Gde da nađe tu sreću? Da je stvarno nađe, a ne da posle nekog vremena shvati da se opet prešao? Pročitajte odgovor svetih Pajsija Svetogorca i Nektarija Eginskog koji su živeli u 20. veku, veku u kome je ljudski rod bio duboko nesrećan.
Sveti Pajsije Svetogorac: „Svi traže mir, ali taj mir nalazi se u nama samima. Siroti ljudi koji idu od svetinje do svetinje, ustvairi traže Hrista, a u isto vreme, On je tu, kraj njih. I mada mogu da Ga nađu bez po muke, oni se umaraju i na kraju Ga i ne nalaze. Jedan duhovan čovek ne zadovoljava se šetanjem i razgledanjem raznih dragocenosti. To je za one koji pate, kako bi na kratko zaboravili svoju muku. Duhovan čovek koji u sebi oseća božansku utehu, nema potrebu za tim stvarima. A ako u sebi ne oseća tu božansku utehu, uopšte se ne razlikuje od ljudi svetskog nastrojenja“.[1]
Sveti Nektarije Eginski: „Koliko su u zabludi ljudi koji traže sreću van sebe – u stranim zemljama i putovanjima, bogatstvu i slavi, velikoj vlasti i nasladama, zadovoljstvima i u ispraznim stvarima koje kao svoj kraj imaju gorčinu! Graditi zdanje sreće van sopstvenog srca isto je što i graditi dom na mestu koje se podvrgava čestim zemljotresima. Sreća se nalazi u nama samima i blažen je čovek koji je to razumeo… Sreća je – čisto srce, jer takvo srce postaje presto Božiji. Gospod za ljude koji imaju čisto srce govori: „Useliću se u njih i živjeću u njima i biću im Bog i oni će biti Moj narod“ (2 Kor. 6:16). Šta njima još može nedostajati? Ništa, zaista ništa! Jer u svom srcu imaju najveće blago – Samog Boga!“[2]
[1] Starac Pajsije Svetogorac, Pouke, tom 2, Duhovno buđenje, str. 106, Vranje 2009.
[2] 300 izreka podvižnika Pravoslavne Crkve, sastavio Đakon Georgije Maksimov. Manastir Divljana 2019.
Ako želite da se dublje upoznate sa svojom verom, sa Svetim Pismom, priključite se biblijskim besedama.
KOMENTARI