Razmišljanje svetog Jovana Zlatoustog koje se nalazi na samom početku njegovog čuvenog tumačenja Jevanđelja po Mateju može i treba da nas zamisli. Retko da ko od nas razmišlja na ovaj način, da ovako treba da gledamo na Sveto Pismo. Da li bismo, da živimo savršeno, uopšte i trebali da čitamo Sveto Pismo? Sveti Jovan Zlatoust daje odgovor.
„Mi zapravo ne bismo trebali da imamo potrebu za Svetim Pismom, već bismo trebali da vodimo život toliko čist da bi našim dušama umesto knjiga služila blagodat Duha i da bi kao što su knjige ispisane mastilom, tako i naša srca bila ispisana Duhom. Međutim, pošto smo odbacili takvu blagodat, koristimo se makar drugim putem (putem Svetog Pisma). A da je prvi put bio bolji, to je Bog pokazao i rečju i delom. Sa Nojem, Avraamom i njegovim potomcima, isto kao i sa Jovom i Mojsejem, Bog je govorio ne preko pisane reči, već neposredno, jer je nalazio njihov um čistim. Kada je ceo jevrejski narod upao u najveću dubinu zla, tada su se i javile pisane reči, tablice i pouke kroz njih. I tako je bilo ne samo sa Svetima u Starom Zavetu, već, kao što je poznato, i u Novom Zavetu. Tako ni apostolima Bog nije dao nešto pisano, već obećao da će umesto Pisma darovati blagodat Duha. „Utješitelj Duh Sveti“, rekao im je On, „podsjetiće vas na sve što vam rekoh“ (Jn. 14:26). I da bi ti znao da je takav put (opštenja Boga sa Svetima) bio mnogo bolji, poslušaj šta On govori kroz proroka: „Evo, idu dani, govori Gospod, kad ću učiniti s domom Izrailjevim i s domom Judinim nov zavet… I biće svi naučeni od Boga“ (Jer. 31:31-34; Jn. 6:45). I Pavle, ukazujući na to prevashodstvo govorio je da je on dobio zakon (napisan) „ne na kamenim tablicama, nego na tjelesnim tablicama srca“ (2 Kor. 3:3). Međutim, pošto su se tokom vremena jedni uklanjali od istinskog učenja, drugi od čistote života i morala, ponovo se javila potreba za pismenom poukom. Razmisli, kakvo će bezumlje biti ako mi, koji smo dužni da živimo u takvoj čistoti da nemamo potrebe ni za Pismom, već umesto knjiga Duhu ostavljamo naša srca – ako se mi, izgubivši takvo dostojanstvo i osetivši potrebu za Pismom, ne koristimo kako je potrebno čak ni tim drugim lekom. Ako je dostojno prekora već to što imamo potrebu za Pismom i ne privlačimo sebi blagodat Duha, kakva će, pomisli, biti naša krivica ako ne budemo poželeli da se koristimo i tim sredstvom, već budemo prezirali Pismo kao suvišno i nepotrebno i na taj način navlačiti na sebe još veću kaznu.“[1].
Kao što vidimo, ako budemo gledali na Sveto Pismo kao na poslednju slamku spasa koju nam Milostivi Bog daje da se ne udavimo, dilema tipa ‘što da čitam ako ne razumem’, ‘jao, mrzi me, već znam o čemu se radi’, ‘kakva je korist opet i opet čitati isto’ – prosto neće biti, naš mnogo zreliji pogled na Bibliju će odagnati sve to.
[1] https://azbyka.ru/otechnik/Ioann_Zlatoust/tolk_51/1
Ako želite da se dublje upoznate sa svojom verom, sa Svetim Pismom, priključite se biblijskim besedama.
KOMENTARI