Mnogi kritičari Svetog Pisma pokušavaju da poljuljaju činjenicu bogonadahnutosti Svetog Pisma ukazivanjem na neke razlike koje se zaista nalaze u tekstu određenih knjiga koje govore o istom događaju. Šta je u pitanju? Jel to znak da smo naivni, da ‘slepo verujemo’ ili je u prisustvu ovih razlika upravo dokaz bogonadahnutosti?
Evo objašnjenja koje daje sveti Jovan Zlatoust: „Ali, pitajmo se, zašto pri toliko velikom broju učenika pišu samo dvojica apostola i dvojica od učenika, jer, osim Jovana i Mateja Jevanđelja su napisali i Pavlov učenik (Luka) i Petrov učenik (Marko)? Zato što oni ništa nisu radili iz ljubavi prema ljudskoj počasti, već su sve radili na korist drugih. Šta, zar jedan Jevanđelista nije mogao da napiše sve? Naravno da je mogao. Međutim, kada pišu četvorica, kada to ne rade u jedno i isto vreme i u jednom i istom mestu, bez dodira i međusobnog dogovora, a napisali su tako kao da je sve izgovoreno jednim ustima, onda to i služi kao najveći dokaz istine. Ali, reći ćeš ti, dogodilo se suprotno, jer se oni često izobličavaju u razlikama. Međutim, to i jeste najsigurniji znak istine. U realnosti, ako bi do tančine bili saglasni u svemu – i u vezi vremena, i u vezi mesta i samih reči, niko od protivnika ne bi poverovao da su oni pisali Jevanđelja bez međusobnog susreta i dogovora i da je takav dogovor bio posledica njihove iskrenosti. Sada, upravo ih te razlike u sitnicama i oslobađaju od svake sumnje i blistavo govore u korist Jevanđelista. Ako su u vezi sa mestom i vremenom nešto i napisali različito, to nimalo ne šteti istini njihove povesti što ćemo uz Božiju pomoć i dokazati.
Sada vas molimo da primetite da se oni u glavnom, onom što predstavlja temelje našeg života i suštinu propovedi uopšte i nigde međusobno ne razlikuju. U čemu? U tome da je Bog postao čovek, činio čuda, bio raspet, pogreben, vaskrsao, vazneo se na nebo i da će doći da sudi; da je dao spasavajuće zapovesti, uveo zakon koji se nije protivio starozavetnom; da je On – Sin, jedinorodni, istiniti, jedne prirode sa Ocem i tome slično. U svemu ovom kod Jevanđelista nalazimo potpunu saglasnost. Ako u vezi sa čudima svi nisu sve rekli, već je jedan pisao jedno, a drugi drugo, neka te ovo ne zbunjuje. Kada bi jedan Jevanđelista rekao sve, to bi ostali bili suvišni. Ako bi svako od njih napisao različito i novo u odnosu na druge, onda ne bi bilo očiglednog dokaza da se slažu. Eto zašto su oni pisali o mnogom i svako od njih je izabrao nešto posebno da se ne bi, sa jedne strane pokazalo suvišnim i besciljnim njegovo pisanje, a sa druge da bi nam predstavio verni dokaz istine svojih reči“[1].
[1] https://azbyka.ru/otechnik/Ioann_Zlatoust/tolk_51/1
Ako želite da se dublje upoznate sa svojom verom, sa Svetim Pismom, priključite se biblijskim besedama.
KOMENTARI