Mnogi od nas zaboravljaju da čitanje Jevanđelja ne predstavlja samo pobožni običaj, „porez“ koji svakodnevno (ili što je češće, na svakih nekoliko dana) moramo da platimo Bogu. Ne, Svetitelji nas neprestano poučavaju da je u pitanju suštinski važan podvig za našu dušu, da se rečima Svetog Pisma naša duša nevidljivo hrani i rukovodi ka Gospodu Isusu Hristu. Sveti Tihon Zadonski o ovome piše sledeće:
„Svim hrišćanima koji žele da imaju živu i istinsku veru, da je očuvaju do kraja i tako se spasu, neophodno je pažljivo čitanje ili slušanje Svetog Pisma. Kao što je čoveku koji ide putem ili koji radi nešto neophodna svetlost, tako je i ljudima koji idu ka večnom životu i podvizavaju se u veri i pobožnosti neophodan svetilnik reči Božije, da ne upadnu u zabludu i ne zalutaju na put bezbožnih. I kao što se telo svaki dan ukrepljuje hranom, da ne malakše i onemoćavši, pogine; tako je neophodno svakodnevno snažiti dušu duhovnom hranom reči Božije, da duša iscrpljujući se od gladi ne bi oslabila i poginula. Čovek je slep… potrebno mu je prosvećenje; slab je, zato mu je snaga neophodna; lenjiv je i sklon čamotinji, zato mu je potreban podstrek i uteha. Sve ovo on dobija iz reči Božije. Iz ovoga sledi da su u zabludi oni hrišćani koji se udaljuju od ovog božanskog pravila i tumaraju poput slepih ili onih koji se nalaze u tami. Na kraju krajeva, ako budu ostali u tami,
upašće u jamu propasti“[1].
[1] https://ekzeget.ru/bible/evangelie-ot-matfea/glava-13/stih-4/
KOMENTARI