
Svetitelj Grigorije Omiritski odgovara na optužbe jevrejskog književnika Ervana da se pravoslavni hrišćani klanjaju ikonama kao idolima. Kao što vidimo, ništa originalno subotari ili ‘Jehovini svedoci’ ne ponavljaju kada nas tobože poučavaju u zakonu Božijem. Među mnogim drugim Svetiteljima i sveti Grigorije daje odgovor isključivo utemeljen na Svetom Pismu Starog Zaveta.
Kada u toku prepirke Ervan poče prekoravati hrišćane što se klanjaju svetim ikonama i stade svete ikone nazivati idolima, a one koji im se klanjaju idolopoklonicima i protivnicima Božjeg zakona, i govoraše da je Bog zapovedio ne graditi „likove rezane niti kakve slike“, tada ga arhijerej upita:
„Kada u dane Noja bi potop, na koji se način on spase? – Ervan odgovori: Spase se kovčegom, načinjenim od drveta. – Arhiepiskop uzvrati pitanjem: Je li mogao Bog bez kovčega spasti Noja od potopa, ili nije mogao, kako ti misliš? – Ervan odgovori: Mislim da je mogao, jer je rečeno da je Bogu sve moguće. – Arhiepiskop na to reče: Ako je Bog mogao to, zašto je onda zahtevao kovčeg da bi spasao pravednika? Ne sledi li iz toga zaključak, da je Noje trebao za spasenje svoje uzneti blagodarnost kovčegu a ne Bogu? – Ne, nipošto! odgovori Ervan; hvalu treba uznositi Gospodu a ne mrtvoj stvari. – Arhiepiskop onda reče: Ipak ti priznaješ da je Bog pomoću mrtve stvari, kovčega, ustrojio spasenje Noju. Tako i nama Bog ustrojava naše preko ovih vidljivih ikona, jer one, iako su bezdahne, ipak su određene za Naše spasenje. Gledajući na ikone, mi se umom uznosimo ka Prvoliku i zapaljujemo u sebi želju za Bogom i bogougodnu revnost; a slikamo mi ne idole nego Gospoda našeg Isusa Hrista, i to po Njegovoj čovečanskoj prirodi, a ne po Božanskoj koja je neopisiva i neuobličljiva. I kao što Noje zbog spasenja svog u kovčegu prinese blagodarnost Bogu načinivši žrtvenik, tako i mi blagodarimo Hrista Boga izobražavajući lik Njegov, ikonu Njegovu, jer se mi Njegovim telesnim domostrojem spasenja izbavismo mislenoga potopa; i Njegovu čovečansku prirodu mi smatramo kao drugi kovčeg, kojim On ponese grehe naše, i oboživši nas Svojim Božanstvom uznese nas na nebo. Njega, koji beše vidljiv za telesne oči, mi slikamo bojama, izobražavajući prečisto obličje Njegove čovečanske prirode, i pod vidom telesnog obličja Njegovog mi se ujedno poklanjamo i Božanstvu Njegovom, i počitujemo u Njemu doličnim poklonjenjem podjednako Oca i Svetoga Duha.
Međutim Ervan, huleći i nadalje svete ikone, govoraše: Čudim se vašim hrišćanskim basnama koje kažu da Bog daje Svoju blagodat ikonama, namalanim na zidovima i daskama, koje nikada hodile nisu niti govorile. – Opovrgavajući to tvrđenje, arhiepiskop upita: Reci mi, Ervane, zašto Bog dade plaštu Ilijinom Svoju blagodat koju ne dade Jeliseju, i pretpostavi mrtvi plašt živome proroku? To bi zato što prorok sam ne mogaše preći Jordan nego vodu njegovu razdeli plaštom i pređe po suhu; i tako, čudo koje ne mogade učiniti Jelisej, učini mrtvi plašt. Isto tako, i Mojsiju koji činjaše čudesa u Egiptu, zašto Bog ne darova njemu već štapu njegovom čudotvornu silu, te on štapom pretvori vodu u krv, razdvoji more, i izvrši druga strašna i slavna čudesa? Osim toga, skinija, kovčet zaveta, zlatni sud sa manom, tablice, žezal Aronov, žrtvenik, kadionica i svetnjak; sve te stvari ne imađahu li veliku blagodat Božiju, iako behu mrtve, načinjene rukama ljudskim od vidljive i opipljive građe? Međutim one behu obasjavane slavom Božijom, ispunjavane i okružavane oblakom, i nedostupne nikome sem sveštenicima i levitima, i niko ih nije smeo dodirnuti, pošto one behu božanstvene i svete. A kad je tako bilo u Starom Zavetu, zašto se onda čuditi u Novom Zavetu blagodati koja se daje svetim ikonama?“[1]
Ako želite da se dublje upoznate sa svojom verom, sa Svetim Pismom, priključite se biblijskim besedama.


Pingback: Odgovor na vječitu optužbu – pravoslavni se klanjaju ikonama = idolima? – Upoznaj pravoslavlje