
U prvom delu teksta na temu borbe sa strašću koja muči mnogo ljudi danas (i u Crkvi), videli smo koliki su trud i napor Svetitelji ulagali u borbi sa strašću bluda. U drugom delu možemo da vidimo kakav nam savet oni daju, šta treba da uradimo da bismo pobedili ovog upornog neprijatelja naše duše. Šta je suština u borbi sa bludom? Šta je ključno da shvatimo da bi ova strast odstupila od nas? Pročitajte!
Sveti Jovan Lestvičnik piše sledeće:
„Ko hoće da se bori sa svojim telom ili da ga pobedi svojim sopstvenim snagama, uzalud se muči. Jer, ako Gospod ne razori dom tela i ne sagradi dom duše, uzalud bdi i posti onaj koji bi hteo da telo svoje umrtvi (up. Ps. 126,1-2). Priznaj pred Gospodom nemoć svoje prirode, potpuno svestan svoje nesposobnosti, pa ćeš neosetno dobiti dar celomudrenosti“.[1]
Sveti Ignjatije Brjančaninov detaljno opisuje ovaj problem i daje ujedno i odgovor na ovu veoma aktuelnu dilemu:
„U Velikom Starečniku čitamo sledeću povest: „Neki blagočestivi muž u Egiptu ostavio je ženu i decu, odrekao se sveta i udaljio u pustinju. Silno ga je napao bludni demon koji mu je donosio sećanja na njegovu ženu. Ispovedao je to ocima. Videći da je podvižnik i da ispunjava sve što mu se zapovedi, oni su mu dali dvostruki podvig, pozajmljujući ga iz različitih životopisa svetih otaca. Od ovog podviga on je tako oslabio da je pao u postelju. Po promislu Božijem tamo je došao jedan starac iz Skita. U Egipatskom Skitu – tako se zvala besplodna i divlja pustinja koja se nalazila nedaleko od Aleksandrije – živeli su prepodobni monasi koji su posedovali blagodatne darove i naročito dar duhovnog rasuđivanja. Skićanin je posetio bolesnika i upitao ga: Avvo, od čega si bolestan?’ On je odgovorio: „Bio sam oženjen, nedavno sam došao u ovu pustinju i đavo me je napao povodom moje žene. Ispovedio sam to ocima. Oni su mi dali različite podvige, pozajmljujući ih iz žitija svetih otaca. Kada sam počeo da ih ispunjavam iznemogao sam, a borba u mome telu se udvostručila“. Čuvši to skitski starac se rastuži i reče mu: ‘Oci su ti kao jaki ispravno zapovedili da tako postupiš. Ali, ako hoćeš, poslušaj moje smirenje i ostavi ispunjavanje takvih podviga, pa uzimaj umerenu količinu hrane u za to određeno vreme i savršavaj umereno pravilo, polažući svu svoju tugu na Gospoda. On će pobediti neprijatelja koji te napada. Sopstvenim podvigom nećeš moći da dobiješ pobedu u toj borbi. Napadnuti brat je počeo da se vlada po savetu skitskog starca; po isteku nekoliko dana osetio je kako bolest prolazi i borba je odstupila od njega“. Prepodobni Agaton, monah iz Skita poznat po svom duhovnom rasuđivanju, bio je upitan o bludnoj strasti. Odgovorio je: „Idi i baci svoju snagu u prašinu pred Bogom, pa ćeš pronaći mir“. Sličan odgovor o tom predmetu davali su i drugi veliki oci. Potpuno ispravno i tačno! Ako samo Bog može da izmeri [= oceni, proceni] prirodu, onda svest o povređenosti koju je u prirodi proizveo prvorodni greh i smireno moljenje za iscelenje i obnovljenje prirode od strane njenog Tvorca jesu najsilnije i najdelotvornije oružje u borbi sa prirodom. To oružje slabi usled čovekovog samopouzdanja, čemu vodi preterani i snagama nesrazmerni telesni podvig. Prepodobni Kasijan Rimljanin primećuje da „strast pohote nužno napada dušu sve dok čovek ne shvati kako je nemoguće da je pobedi sopstvenim trudom i naporom, ako ne bude pomoći i pokroviteljstva od Gospoda“[2].
Dakle, vidimo da samo Gospod može da zaustavi ovu strast u nama, a da mi možemo da približimo Njegovu pomoć i blagodat samo dubokom svešću o svojoj nemoći. Činjenica da smo nemoćni ne treba da bude praćena i našim odustajanjem i prepuštanjem bludu. Kao što može da se vidi i u prvom delu srazmerno našoj borbi, dolazi i pomoć od Gospoda.
Ako želite da se dublje upoznate sa svojom verom, sa Svetim Pismom, priključite se biblijskim besedama.
[1] https://svetosavlje.org/lestvica/17/
[2] https://svetosavlje.org/enciklopedija-pravoslavnog-duhovnog-zivota/3/#16

