Čitanje duhovne literature predstavlja (često potcenjeni) duhovni podvig. Kao i svaki drugi podvig, on donosi ploda samo kada je praćen rasuđivanjem. Pravila koja možete pročitati u nastavku vam mogu pomoći da sistematizujete ovaj važan deo svog crkvenog života (sinonim za duhovni život jer bez Crkve nema ni duhovnosti).
- Čitanje Svetog Pisma nemojte početi od početka, već od Novog Zaveta. Nakon sistematskog izučavanja Novog Zaveta, pređite na Stari Zavet.
- Počnite i završite čitanje sa molitvom.
- Zdravi ljudi ne treba da čitaju Bibliju ležeći, nju treba čitati sa poštovanjem i bez žurbe.
- Sveto Pismo nije obična knjiga koja se jednom pročita, ono se čita svakodnevno. Hristos je govorio: „Istražujete Pisma“ (Jn. 5:39), zato, zajedno sa pobožnim čitanjem, Sveto Pismo se izučava.
- Izučavanje Biblije se zasniva na temelju tumačenja svetih Otaca.
- Tumačenja Svetog Pisma koja su zasnovana na protestantskim predanjima i sopstvenim fantazijama, najbolje je izbegavati. Njihovi autori ne moraju biti samo protestanti, već i pravoslavni autori. Obično se oni prikladno, ali i neprikladno pozivaju na „savremene naučnike“, „poslednja otkrića“, želeći da impresioniraju slušaoce originalnošću materijala koji predaju.
- Važna vrlina je rasuđivanje. Neophodno je umeće da se pravilno i celovito sagleda pročitano. Uvek je lakše prihvatiti neku krajnost.
- Korisno je zapisivati stihove koji posebno dotaknu srce i učiti napamet neke od njih.
- Čitanje Svetog Pisma i svetootačke literature predstavlja trud. Kao i svaki drugi, on ne može uvek biti samo lak i prijatan. Ponekada je potrebno prinuditi sebe, pamteći da i neprijatelj ljudskog spasenja može da se protivi ovakvom čitanju: na primer, da navodi dosadu, umor, otežalost.
- Bolje je počinjati čitanje duhovne literature sa delima koja su jednostavnija, „delatna“, a onda postepeno ushoditi do uzvišenijih. Neki ljudi čitaju mnogo, ali bez ploda. Zašto? Zato što biraju knjige koje im ne priliče. Na primer, ljudi koji su tek ušli u Crkvu često streme da se što pre upoznaju sa takvim uzvišenim knjigama kao što su dela svetog Isaaka Sirina, Simeona Novog Bogoslova, Makarija Egipatskog. A dešava se i obrnuto, kada ljudi koji su napravili određeni napredak u molitvi, čitaju samo najjednostavnija žitija, brošure i često gube ono što su stekli. Važno je čitati knjige koje odgovaraju duhovnom uzrastu čitaoca.
- Neophodno je da čitanje duhovnih knjiga bude pažljivo, najbolje po dva, nekada čak i tri puta, odvajajući svakodnevno određeno vreme za to.
- Ne treba čitati nekoliko knjiga istovremeno. Bolje je uzeto jednu i nju pažljivo pročitati.
- Potrebno je imati oprezan odnos prema delima savremenih zapadnih autora od kojih su mnogi zaraženi idejama tolerantnosti i liberalizma. Ima smisla da se obrati pažnja i na izdavačke kuće jer se neke od njih fokusiraju upravo na prevode takvih dela.
- Najbolje je učiti se praksi od praktičara, ili od pisaca koji sistematizuju iskustvo podvižnika.
- Razmatrajući citate, rukovodite se principom: ko je, kada, kome i kojim povodom nešto rekao. Na tu temu postoji odličan tekst: „TREBA LI UBIJATI KRTICE, ILI KAKO NE ISPASTI BUDALA PRILIKOM ČITANJA SAVREMENE PRAVOSLAVNE LITERATURE“.
https://azbyka.ru/otechnik/chto-chitat-khristianinu/pravila-chtenija-duhovnoj-literatury/
KOMENTARI