Kako se navlačimo na pornografiju?

Automatski i na masturbaciju zbog koje se pornografija i gleda…

*

Ne znam da li ste čuli za Kalvina Kulidža, 30. predsednika Sjedinjenih Američkih Država? Pominje se anegdota sa njim i njegovom suprugom koja glasi otprilike ovako.

„Tokom posete farmi jaja sa svojim suprugom 1920-ih, gospođa Kulidž, prva dama, bila je impresionirana učestalošću s kojom su petlovi imali parenje sa kokoškama, i zatražila je od pomoćnika da na to skrene pažnju njenom mužu. Predsednik Kulidž se brzo snašao i odmah upitao da li se svaki petao uvek pari sa istom kokoškom, na šta je dobio odgovor da, kako bi se održala visoka učestalost parenja, svaki petao mora da bude uparen sa novom kokoškom svakih nekoliko dana. Predsednik je zatim zamolio pomoćnika da i na ovu činjenicu skrene pažnju njegovoj supruzi.“

Šta reći, vrlo skladan brak …

Elem, ovaj događaj sa farme pilića je poslužio da jedan biološki fenomen (poznat i u psihologiji), dobije naziv – „efekat Kulidža“. Ovaj efekat objašnjava pojavu da seksualno interesovanje opada vremenom prema istom partneru, ali se iznenada i vrlo brzo obnavlja u prisustvu novog partnera. Bez ovog fenomena, ogromna industrija pornografije koja tokom jedne godine zaradi na desetine milijardi dolara – prosto ne bi postojala.

Evo neuro-fiziološkog mehanizma koji objašnjava kako i zašto se to dešava. Važno je da ga znamo jer nismo u stanju da napravimo nikakvu promenu, dok ne shvatimo šta se dešava. Kada to znamo, lakše će nam biti da pobedimo.

Dopamin je neurotransmiter, hemijska supstanca u našem mozgu koja je u velikoj meri odgovorna za zadovoljstvo. Međutim, ne samo kada dobijemo zadovoljstvo, već još više – dok ga očekujemo. Upravo na tome se i zasniva zavisnost od kladionica recimo, jer kladioničar ne oseća toliko zadovoljstvo od dobitka (iako ni to nije zanemarljivo) koliko od iščekivanja da li će mu tiket proći ili neće. Nije zavisnik samo glavni junak iz Lazarevićevog dela „Prvi put s ocem na jutrenje“ koji je prokockao kuću, već i onaj ko svaki dan uplaćuje makar i minimum od 20, 30 ili 100 dinara i onda čeka da li će mu tiket proći. I za sve to vreme čekanja, dopamin se izlučuje i čovek se oseća živo… Jer to je ideja kladionica – ne da čovek jednom potroši hiljadu ili deset hiljada dinara, ne pogodi tiket i odustane. Ne, cilj je da se navuče na udicu, da iz dana u dan daje novac, malo po malo, da skroz postane zavisan od kladionice zbog dopamina koji se luči i tako –  iscedi do kraja. Šta mislite, zašto daju „bonuse“ dobrodošlice za nove korisnike?

Ali, da se vratimo na pornografiju. Dakle, dopamin je odgovoran za zadovoljstvo koje iščekujemo. Međutim, dopamin skače i pri svakoj (prijatnoj) novini. Kada znamo koliko pornografije ima na internetu – čovek može da gleda satima i satima porno-filmove, da uvek vidi nove i nove vrlo privlačne i gole devojke u seksualnom odnosu, postaje vrlo očigledno koliko je naš mozak preplavljen dopaminom. Bukvalno pliva u njemu i zadovoljstvu koje on izaziva. Na svakih nekoliko minuta može da gleda novog „partnera“ na internetu, u seksualnim scenarijima i pozama kojima poželi. Svakog dana može satima da gleda potpuno novi, do maksimuma uzbudljivi sadržaj. Čovek danas za pola sata bukvalno može da vidi više golih privlačnih žena nego što su njegovi preci videli tokom celog svog života… Tolika količina zadovoljstva koja se oseća dok se gleda pornografija ne može da se poredi ni sa čim drugim.

I što kaže naš narod, u nekom trenutku „đavo dođe po svoje“.

Tokom cele ove navučenosti na porno filmove, bukvalno se menja struktura mozga. Mozak više nije u stanju da stvara toliko dopamina koliko dobija stimulusa kroz pornografiju. Pošto je naučen na toliko visoke nivoe dopamina, obična životna zadovoljstva prestaju da raduju, na njih počinjemo da gledamo u „sivim tonovima“. Pojavljuje se nezadovoljstvo, depresivno raspoloženje, uznemirenost – dolazi do poremećaja raspoloženja jer je poremećena biohemija u mozgu. Iako je dopamin dominantan, poremećena je aktivnost i noradrenalina, oksitocina, testosterona, vazopresina… Hoću da kažem da je u pitanju vrlo kompleksna situacija u vrlo osetljivom organu kao što je ljudski mozak.

Kao kod alkoholičara i narkomana, potrebno je mnogo više stimulacije da bi se izlučili neurotransmiteri u mozgu i omogućili nam da osetimo zadovoljstvo. I kao što neko sa „lakših“ droga prelazi na „tešku artiljeriju“ da bi osetio prvobitno zadovoljstvo, tako kreće i internet pretraga za sve bolesnijim i perverznijim vidovima pornografije…

I ono što je posebno bolno za (muške) porno-zavisnike – dolazi do erektilne disfunkcije izazvane pornografijom (Porn-Induced Erectile Dysfunction). To je potpuno prirodna posledica, normalna reakcija kada naše telo otkazuje poslušnost takvom „pornografskom“ mozgu. Jer nijedna žena ili muškarac ne mogu da se takmiče sa pornografskim „divama“ i „superstarovima“ koji se gledaju na internetu… Partneri nisu dovoljno „stimulativni“, niti to žele da budu. Normalan intimni odnos je mnogo više od proste mehanike i ispuštanja zvukova.

Dobra vest je da kada se pojavi erektilna disfunkcija, ona često postaje „alarm“ koji može da probudi dosta zavisnika. Sve druge pojave, koliko god bile neprijatne nisu dovoljno alarmantne.

Još bolja vest je da je ova pojava – erektilna disfunkcija (ili prosto rečeno, impotencija zbog preplavljenosti pornografijom), prolaznog karaktera. Međutim, potrebno je vreme (što je više pornografije bilo i što je ona bila ekstremnija, potrebno je više vremena) – nekoliko meseci da se mozak oporavi. Ovo vreme je potrebno da se ispolji svojstvo mozga, sposobnost da izmeni ranije neuronske veze i izgradi nove – takozvana neuroplastičnost mozga. Vreme da se dopamin spusti na normalne granice, da se izbalansira veoma osetljiva biohemijska aktivnost mozga. Međutim, u ovom periodu je neophodna apsolutna apstinencija od bilo kakvog gledanja pornografije.

Koju strategiju koristiti, kako se ponašati, šta raditi tokom tog perioda, o tome više u narednom tekstu za par dana.

Biraj sam/a, samo od tebe zavisi da li će ti se život koji ti je Gospod dao, svesti na žalosno gledanje pornografije…

2 Komentara

  1. Boško Simić

    Imam drugara pacijenata da im ovo preporučim, iščekujem Vašu terapiju…
    S poštovanjem

    • Stanoje Stankovic

      Dragi Boško, nisu Vaši drugovi pacijenti ako imaju problem sa ovim o čemu se govori u tekstu.
      Ako budu sami želeli, mogu sebi da pomognu. Sve je stvar slobodnog izbora, samo od čoveka zavisi i zato je svako za sebe jedino odgovoran.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*