Kako sa našim pomislima?

Upoznajte se sa jednom, vrlo praktičnom i vrlo efikasnom metodom koju u svom radu predlaže pravoslavni psiholog Larisa Šehovcova i koja nama koji živimo u svetu može veoma pomoći u duhovnom životu.

*

„Rad sa pomislima predstavlja umetnost. Pre svakog pada u greh u svakome se odvija mislena borba koja se završava pobedom ili porazom. Ova borba se može podeliti na sledeće etape:

  • Prilog, pojava predstave neke pomisli ili predmeta u umu
  • Pristajanje, to jest, primanje ove predstave
  • Saglasje sa pomišlju
  • Porobljenost
  • Strast.

Hajde da na primeru razmotrimo šta se češće događa – pobeda strasti ili prevazilaženje iskušenja koje se pojavilo.

Prilog  

Kao da čujemo: „Potrudili smo se, možemo da napravimo pauzu i prezalogajimo nešto.“

Pristajanje

„Ko ne radi, neka i ne jede“ kako kaže apostol, „a ako smo se potrudili, onda ovo već nije greh“.

Saglasje

„Kako se ono kaže, u zdravom telu je zdrav duh“.

Porobljenost

„I sinoć mi je pošlo za rukom da pregrizem nešto kada je bila mala pauza, zašto da sada menjam pravilo…“

Iako znamo da je strast loša navika, od nje ne želimo da se izbavimo…
Radeći sa klijentima često preporučujem da se na neko vreme odloži „porobljenost“, da kažemo sebi: ‘neće ovo otići nigde od mene’. I da posvetimo pet, deset minuta tome da opišemo sebi proces osvajanja pomisli. U našoj svesti je ove stadijume ponekada veoma teško ispratiti. Ali kada zapisujemo, postepeno počinjemo da hvatamo šta sledi za čime. Naša pažnja prema unutrašnjem životu se trenira na taj način, prema našem „unutrašnjem čoveku“. I nakon ovakvih treninga, osobi sve bolje polazi za rukom da uhvati sam početak – prilog. Sve ovo počinje da donosi uspeh samo onda kada nam pođe za rukom da na proces unutrašnje borbe pogledamo makar malo sa strane.

Treba pamtiti i činjenicu da je naša psiha veoma konzervativna, inertna. Da bismo naučili sebe da mislimo i osećamo drugačije, potrebno je dosta vremena.

Sigurno će biti „padova“. Međutim, ne treba obraćati pažnju na to, potrebno je opet i opet nastavljati borbu. Svako iskustvo „pada“ treba da bude maksimalno osvešćeno.

Zbog toga je veoma korisno da se vodi dnevnik. Pišite u dnevniku sve trenutke padova i pobeda. Potrebno je opisivati kao sa strane, bez emocionalnog uključivanja. Na taj način će se razvijati navika rada sa pomislima, što će nam omogući da se iščupamo iz zarobljeništva greha.

Koristan je rad i sa smislom postojanja, neophodno je da gradimo hrišćanski pogled na svet. Na taj način možemo da se nadamo da će rezultat biti postojan.

Strast (bilo koja, ne samo strast bluda) nas vodi ka neslobodi, ka unutrašnjem ropstvu. Novi Zavet ustima apostola Pavla govori: „jer ste vi, braćo, na slobodu pozvani“ (Gal. 5:13)

 

*

Ovo o čemu piše Larisa Šehovcova je veoma važno pre svega zbog potrebe da budemo iskreni sa sobom. Ako nemamo ovu iskrenost, ako se pomoću raznoraznih opravdanja, pa čak i svetootačkih citata krijemo sami od sebe, ako ne vidimo zaista kako smo, kako se osećamo, šta se sa nama dešava u konkretnom trenutku, koju potrebu želimo da ispunimo nekim (čak i grehovnim) postupkom – možemo samo da čitamo o duhovnom životu, da slušamo predavanja, ali nećemo imati pravo iskustvo življenja ako ne upoznamo sebe, ako smo sebi i dalje daleki… Ona sjajno pokazuje koliko je važno da u svoj život uvedemo dobru naviku pisanja dnevnika, jer nam upravo to omogućuje da pogledamo iskreno na sebe, da vidimo šta se zaista dešava, bez pravdanja ili osude. Kao neko sa strane (bilo bi poželjno) ko nam dobro želi i raduje se našem uspehu. Niste ni svesni koliko takav stav prema sebi može da bude od pomoći. Poklanjam vam mini-kurs u kome možete da se upoznate sa svim onim koristima koje možete imati od pisanja dnevnika 10-ak minuta dnevno. Prijavite se preko formulara ispod i dobijate ga na poklon.

Stanoje Stanković

 

    Ostavite komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    *